Kako odabrati psa/pasminu

Prva stvar koju ljudi odlučuju kad uzimaju psa je da li im je bitno da je pas "čistokrvan". 

Kod takvih pasa su prednosti dobro poznate, a mane se često ignorišu.

Pokazalo se da su mješanci jačeg zdravlja zbog većeg genofonda. Održavanje takvog jednog psa zna često da bude propraćeno iznenađenjima jer ne momamo tačne granica u smislu brzine rasta, maksimalne veličine i, što je najbitnije, oblika kraktera psa.
Rasni psi su predvidivi u tim stvarima, posebno kad je u pitanju rast i karakter.

Budući da rasni psi rate određena morfološka i psihička pravila, o njima ćemo detaljnije pričati.

Pasminu koju priznaje FCI obavezno prati dokument koji se zove standard.

Tu je deteljno opisan savršen predstavnik svake pasmine. Odgajivači, izlagači i ljubitelji pasmina se takmiče na izložbama gdje licencirani kinološki sudija ocijenjuje koliko je koji pas ispoštovao standard svoje pasmine.

Bitno je napomenti da se standard može mijenjati i da postoje pasmine koje nisu priznate u FCI (npr. američki pitbul terijer,  buli kuta, SOP i slično).

Dakle, ako se odlučite za rasnog psa, obavezno se raspitajte i naučite sve o karakteristikama te pasmine, a prije svega o karakteru psa da bi se izbjegli potencijalni problemi.

Primjera radi, polarni psi poput haskija i samojeda odlično podnose jake minuse, a pate se na +30°C pa im ljudi iznose privremene bazene sa hladnom vodom da se psi rashlade.

Drugim riječima, ne odlučujte se za pasminu čisto na osnovu izgleda. Morate da budete spremni da se nosite sa karakterom pasmine (svojeglavost mastifoidnih, samostalnost polarnih) i da zadovoljite sve potrebe odabrane pasmine.

Pored toga, kod pojedinih pasmina su izražena genetska oboljenja, odnosno tendencije određene pasmine da razvije problem psihofizičkog tipa. 

Naravno, i mješanci mogu da boluju od istih problema, ali je činjenica da pojedine pasmine imaju veću šansu da dobiju neko oboljenje.

Korijen genetskih problema su uglavnom incest, forsiranje overtype-a, hiperprodukcija, nestručnost odgajivača i slično. 

Zbog toga je bitno da se edukujete o svemu što se tiče vaše odabrane pasmine i prije svega da odgajivaču pokažete da niste laik kako vam ne bi "uvalio" štene.

S druge strane, uzimanjem mješanca iz azila ili slično pomažete toj organizaciji/pojedincu da udomi jednog psa čija vrijednost nije umanjena time što nema papir s pečatom nekog kinološkog društva.

On će isto voljeti da se šeta, mazi i igra s vama kao bilo koji drugi socjalizovani pas. Ima prednost većeg genofonda što implicira smanjenju šansu genetskih oboljenja.

Pored toga je čuvanje mješanca veća avantura zbog manjka pedvidivosti rasta i razvoja psa.

U našim regionima su mješanci obično sitnijeg rasta i mirnijeg temperamenta što ću objasniti u blogu o porijeklu mješanaca.