Pas, porijeklo i uloge

Domaći pas (lat. Canis lupus familiaris) je sisar iz porodice Canidae.

Opšte je poznata činjenica da je pas nastao od vuka, ali tačan proces odvajanja psa od vuka nije definitivno otkriven.

Najstariji fosil psa prema posljednjim nalazima je star oko 33.000 godina i nađen je na jugu Sibira u pećini Razboinichya.
Na osnovu toga može se zaključiti da su psi genetski naviknuti na suživot sa čovjekom. To znači da pas, za razliku od vuka, posjeduje alatke kojima se služi u komunikaciji s čovjekom.
U te alatke spadaju prije svega glas i tijelo.
Kako to tačno funkcioniše je objašnjeno ovdje.



Iako su izgledom pas i vuk veoma različiti, stvar koja ih istinski razdvaja je njihovo mentalno stanje.

33.000 star fosil glave psa

Odrasli pas je mentalno zreo koliko i mladunče vuka starosti 10 do 30 dana. 
To znači da, suštinski, psi nikad ne odrastaju.
To je razlog zbog kojeg psi imaju potrebu da ljude usreće svojom poslušnošću (koja varira od rase do rase i jedinke do jedinke). Nedostatak zrelosti je povezan i sa povećanom agresivnošću kod pasa, jer je prekomjerna agresivnost mehanizam odbrane kod mladunčadi mnogih vrsta.
Prije sazrijevanja se vukovi ponašaju uglavnom kao psi, ali postizanjem zrelosti (između druge i treće godine života) oni postaju izrazito samostalni i posesivni prema svemu što nađu. To je period kada vlasnici vukova ili hibrida vukova primjećuju da imaju sve manje kontrole nad svojom životinjom.
Postoji više teorija o izdvajanju psa iz vuka (koje su detaljnije objašnjene ovdje), ali su mu prvobitne uloge poznate: 

• izvor hrane
• lov
• odbrana

Vjekovima je čovjek ukrštao poslušne vukove koji su bili uspješni u lovu da bi i njihovo potomstvo bilo korisno ljudskom društvu. Ti ljudi su bili prvi genetičari na svijetu, i stvorili su temelj iz kojeg su nastale sve današnje pasmine.
Dakle, isprva je pas biran isključivo prema radnim sposobnostima.

Grb KC-a

Eksterijer psa je postao bitan tek kasnije, a do izražaja je došao tek krajem 19. vijeka kada je osnovano prvo kinološko društvo pod nazivom "The Kennel Club" (KC) u Londonu 1873. godine.
Manje od 40 godina kasnije, osnovana je organizacija FCI (Fédération Cynologique Internationale) čiji je zadatak da propisuje standarde za sve rasne pse. 
Standard je dokument koji definiše tjelesnu građu, temperament i karakter pasmine na takav način da pasmina što efektivnije obavlja zadatak za koji je napravljena.
Prema zvaničnim podacima FCIa, postoji 335 pasmina koje se dijele u 10 kategorija, sortirane po građi i primjeni pasmine.
Te kategorije su sljedeće:

1. Ovčarski i stočarski psi
2. Pinčeri i šnauceri, molosi i švicarski planinski psi
3. Terijeri
4. Jazavičari
5. Špicevi i primitivni psi
6. Tragači i goniči
7. Ptičari
8. Retriveri, dizači divljači i psi za vodu
9. Psi za pratnju i igru
10. Hrtovi

Ovdje se da primjetiti kako je vremenom porastao broj uloga koje psi ispunjavaju.

U praksi ne znači da je koji pas koji spada u kategoriju goniča dobar gonič, ali da bi potpuno ispunio FCI mora pokazati sve karakteristike rase.

Zbog dobrobiti i psa i vlasnika je bitno informisati se prije odlučivanja o odabiru.